Na današnji dan obilježava se 32. godišnjica stravičnog masakra nad Hrvatima u selu Buhine Kuće kod Viteza, počinjenog 9. siječnja 1994. godine. U napadu pripadnika tzv. Armije BiH, ubijeno je 27 hrvatskih civila, među kojima osmero djece, dok za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao.
Prema dostupnim podacima, zločin su počinili pripadnici 7. muslimanske brigade, terorističkog odreda El-Mudžahid te specijalnih postrojbi tzv. MUP-a RBiH.
Jedna od najpotresnijih tragedija vezana je uz obitelj Vidović. Ankica Vidović izgubila je supruga i sina, dok joj je kći Marijana ranjena. Ubijeni su i Mirko Vidović te njegov sin Dražen.
Posebno potresan je slučaj Ankice Grbavac, ubijene rafalnom paljbom, dok je njezin sin Danijel, rođen 1992. godine, smrtno stradao u očevom naručju, ne dočekavši ni drugi rođendan.
Dio iskaza preživjelog Antuna Grbavca svjedoči o brutalnosti napada i stradanju civila, uključujući žene i djecu.
Zabilježeni su i drugi teški zločini:
– Dragica Petrović ubijena je dva dana nakon napada
– tijelo Marka Buhića osakaćeno je motornom pilom
– Stjepan Ramljak zaklan je nožem
– Nikola Janković ubijen je sjekirom
U napadu je ranjeno 35 Hrvata, nestalo 17 civila, a 13 žena odvedeno je i zatočeno u logoru tzv. Armije BiH u Sivrinom Selu. Na područje Viteza tog je jutra ispaljeno više od 100 granata.
Istoga dana masakrirano je i devet zarobljenih pripadnika HVO-a, pripadnika PPN-a „Munje Središnje Bosne“, čija su tijela pronađena vezana žicom. Najmlađa žrtva imala je 19, a najstarija 27 godina.
Za zločine u Buhinim Kućama, iako su se dogodili u zoni odgovornosti 3. korpusa tzv. Armije BiH, nitko nije pravomoćno osuđen, niti su zločini procesuirani pred Haaškim sudom.
