Četvrti listopad 2024. godine ostao je duboko urezan u sjećanje stanovnika Fojnice. U samo nekoliko sati obilne padavine i bujične vode promijenile su svakodnevicu brojnih porodica, odnijele tri ljudska života i iza sebe ostavile ogromnu materijalnu štetu. Dvije godine kasnije, sjećanje na tu noć nije izblijedjelo.
Bila je to noć koju stanovnici Fojnice neće pamtiti po datumu u kalendaru, nego po vodi koja je nezaustavljivo nadirala, zvuku bujice, strahu za članove porodice i nemoći pred snagom prirode.
Obilne padavine tokom noći 3. i 4. listopada 2024. godine izazvale su nagli porast vodostaja i bujične poplave na području Fojnice. Fojnička rijeka i njeni pritoci izlili su se iz korita, dok su na više lokacija aktivirana klizišta i odroni. Pojedina naselja ostala su odsječena, a zbog oštećenja infrastrukture bilo je otežano uspostavljanje komunikacije i pružanje pomoći.
Iza svake brojke o prirodnoj katastrofi ostaju ljudi. Za Fojnicu će 4. listopad zauvijek biti i datum koji podsjeća na tri izgubljena života.
Materijalna šteta može se procijeniti, putevi se mogu obnoviti, mostovi ponovno izgraditi, kuće sanirati. Ljudski život, međutim, nema procijenjenu vrijednost i nema mogućnost obnove.
Zato se dvije godine kasnije ne treba prisjećati samo razmjera štete, nego prije svega ljudi koji su te noći stradali.
Lucija Prajo 🕯️
Ranko Oroz 🕯️
Ivan Škoro 🕯️
Kada se voda povukla, katastrofa nije završila.
Tek tada je počeo proces čišćenja, procjene štete, sanacije i obnove. Već tada je bilo jasno da će oporavak trajati dugo.
U mjesecima koji su uslijedili radilo se na obnovi infrastrukture i pružanju pomoći stanovništvu, dok je stvarni obim štete postajao sve jasniji.
Danas, dvije godine nakon katastrofalne noći, Fojnica izgleda drugačije nego 4. listopada 2024. godine.
Život se nastavio. Kuće su očišćene i obnovljene, putevi popravljani, svakodnevne obaveze vraćene u svoj uobičajeni ritam. Ali određeni datumi ne prolaze jednostavno. Oni ostaju zapisani u kolektivnom sjećanju jednog mjesta. Četvrti listopad jedan je od takvih datuma. Ova godišnjica zato nije samo podsjetnik na vodu koja je poplavila domove i odnijela imovinu. Ona je podsjetnik na ljudsku solidarnost koja se pokazala u najtežim trenucima, na one koji su pomagali susjedima, izvlačili ljude iz ugroženih područja, čistili posljedice i dijelili ono što su imali.
I možda je upravo to najvažnije što treba ostati nakon jedne katastrofe: ne samo svijest o tome koliko priroda može biti snažna, nego i podsjetnik koliko zajednica može biti snažna kada se ljudi okrenu jedni prema drugima.
